Mungosi su na područje bivše Jugoslavije, točnije na otok Mljet, uvezeni još 1910. godine, za vrijeme Austro-Ugarske vlasti. Cilj te introdukcije bio je smanjenje populacije poskoka (Vipera ammodytes), otrovne zmije koja je tada predstavljala problem na otoku.

Kasnije, mungosi su se proširili i na druge otoke i dijelove kopna. Iako je prvobitna namjera bila biološka kontrola poskoka, mungosi su postali invazivna vrsta koja ugrožava druge zavičajne životinjske vrste.

Mungosi (Herpestidae) su porodica iz reda zvijeri (Carnivora), podreda mačkolikih životinja (Feliformia). Porodica se dijeli na dvije potporodice:

• Euplerinae: Endemične su za Madagaskar.
• Herpestinae: Rasprostranjene su uglavnom u Africi i južnoj Aziji, s nekoliko vrsta prisutnih u južnoj Europi.

Smatra se da su mungosi evoluirali prije otprilike 21,8 ± 3,6 milijuna godina, u ranom miocenu. Genetski su se razišli u dvije glavne loze prije 19,1 i 18,5 ± 3,5 milijuna godina.

Podrijetlo vrste koja je unesena na Mljet:

Vrsta mungosa koja je početkom 20. stoljeća unesena na otok Mljet je mali indijski mungos ( Herpestes auropunctatus ), danas poznat i kao Urva auropunctata. Njegovo prirodno stanište proteže se od Arapskog poluotoka, preko sjeverne Indije do jugoistočne Azije.

Prva introdukcija ove vrste izvan njenog prirodnog areala dogodila se 1872. godine na Jamajci. Na Mljet je uvezen 1910. godine iz Indije s ciljem suzbijanja populacije poskoka.

Mungosi su okretni i brzi lovci s oštrim zubima i pandžama, što im omogućuje učinkovito hvatanje različitog plijena. Način lova ovisi o vrsti mungosa i vrsti plijena, ali općenito uključuje sljedeće strategije:

1. Potraga i praćenje:

• Mungosi koriste svoj izvrsni njuh, vid i sluh kako bi locirali plijen.
• Aktivno pretražuju svoje stanište, zavlačeći se u rupe, ispod kamenja i u gustu vegetaciju.
• Prate tragove i zvukove plijena kako bi ih pronašli.

2. Brzi napadi i zasjede:

• Kada lociraju plijen, mungosi koriste svoju brzinu i okretnost za iznenadne napade.
• Mogu se prikradati plijenu u niskom puzanju prije nego što iznenada skoče.
• Njihovi brzi refleksi omogućuju im da uhvate čak i brzi plijen poput zmija i glodavaca.

3. Ubijanje plijena:

• Mungosi koriste svoje oštre zube za ugrize koji mogu biti smrtonosni, posebno usmjereni na glavu i vrat plijena.
• Njihove snažne pandže pomažu im da drže plijen tijekom borbe.
• Poznati su po svojoj sposobnosti ubijanja otrovnih zmija, pri čemu koriste svoju brzinu i okretnost kako bi izbjegli ugrize i precizno ugrizli zmiju u glavu. Neke vrste mungosa imaju i određenu razinu otpornosti na zmijski otrov.

4. Grupni lov (kod nekih vrsta):

• Neke vrste mungosa, poput patuljastih mungosa i prugastih mungosa, love u grupama.
• Grupni lov im omogućuje da love veći ili opasniji plijen te da učinkovitije pretražuju područje.
• Članovi grupe mogu koordinirati svoje napade i međusobno se upozoravati na opasnost.

5. Korištenje okoliša:

• Neke vrste mungosa koriste predmete iz okoliša kako bi si pomogle u lovu. Primjerice, poznato je da razbijaju jaja bacajući ih o kamenje.

Dijeta mungosa:

Mungosi su oportunistički svejedi, što znači da jedu raznoliku hranu ovisno o dostupnosti. Njihova prehrana obično uključuje:

• Male sisavce: glodavce, rovke, zečeve
• Ptice i njihova jaja
• Reptile: guštere, zmije (uključujući otrovnice)
• Vodozemce: žabe
• Beskralježnjake: insekte, pauke, stonoge, rakove
• Voće, bobice i drugu biljnu materiju (u manjoj mjeri)

Način lova mungosa je stoga prilagodljiv i ovisi o njihovoj veličini, socijalnom ponašanju i vrsti plijena koji je dostupan u njihovom staništu.