Ova priča, zapisana u Knjizi Postanka, govori o dva grada u dolini rijeke Jordan koja su postala sinonim za grijeh i razvrat.
1. Veliki grijeh gradova Sodoma i Gomora bili su poznati po bogatstvu, ali i po potpunoj moralnoj iskvarenosti svojih stanovnika. Njihov grijeh je opisan kao “veoma težak” i “vapaj” zbog njega je stigao do Boga. Glavni grijesi koji im se pripisuju su oholost, nedostatak gostoprimstva i milosrđa prema siromašnima, a najpoznatiji su po seksualnom razvratu i nasilju.
2. Abrahamova molba za pravednike Prije nego što je odlučio uništiti gradove, Bog je o svojoj namjeri obavijestio Abrahama, čiji je nećak Lot živio u Sodomi. Abraham, pokazujući veliko milosrđe, počinje pregovarati s Bogom. Pitao je Boga hoće li uništiti gradove ako u njima nađe 50 pravednika. Bog je odgovorio da neće. Abraham je nastavio smanjivati broj: 45, 40, 30, 20, i na kraju 10. Bog je obećao da, ako nađe samo deset pravednih ljudi, poštedjet će cijele gradove. Nažalost, ni deset pravednika nije pronađeno.
3. Anđeli u Sodomi i Lotovo spasenje Dva anđela u ljudskom obličju stigla su u Sodomu, a Lot ih je ugostio u svojoj kući. Međutim, te noći su se svi muškarci grada, mladi i stari, okupili oko Lotove kuće i zahtijevali da im preda svoje goste kako bi ih seksualno zlostavljali. Lot ih je molio da ne čine takvo zlo, nudeći im čak i svoje dvije kćeri djevice, ali oni su odbili i postali nasilni. Anđeli su tada oslijepili napadače i rekli Lotu da odmah sa svojom obitelji pobjegne iz grada jer će biti uništen.
4. Uništenje i Lotova žena Anđeli su zapovjedili Lotu i njegovoj obitelji da bježe u planine i da se nipošto ne osvrću natrag. Dok su bježali, “Gospod pusti s neba na Sodomu i Gomoru sumporni oganj”. Gradovi i cijela dolina su uništeni. U tom trenutku, Lotova žena, unatoč upozorenju, okrenula se da pogleda uništenje. Zbog svoje neposlušnosti i možda čežnje za grešnim životom koji je ostavljala, pretvorila se u stup soli.
Pouka priče: Priča o Sodomi i Gomori služi kao snažno upozorenje o posljedicama neobuzdanog i nepokajanog grijeha. Ona prikazuje Božju pravednost i sud, ali kroz Abrahamovu molbu, pokazuje i Božju milost i spremnost da poštedi grešnike radi malog broja pravednika.
Priča o pravednom Jovu: Ispit vjere i misterij patnje
Priča o Jovu jedna je od najdubljih filozofskih i teoloških knjiga u Bibliji. Ona se bavi vječnim pitanjem: zašto pravednici pate?
1. Jov – pravedan i blagoslovljen čovjek Jov je opisan kao “neporočan, pravedan, bogobojazan i klonio se zla”. Bio je izuzetno bogat, imao je veliku obitelj (sedam sinova i tri kćeri) i bio je najugledniji čovjek na Istoku.
2. Nebeska oklada Priča počinje na nebeskom dvoru gdje se pred Bogom pojavljuje i Sotona (na hebrejskom ha-satan, što znači “protivnik” ili “tužitelj”). Bog hvali Jova kao svog najvjernijeg slugu na Zemlji. Sotona odgovara cinično, tvrdeći da je Jov vjeran samo zato što ga je Bog blagoslovio i zaštitio. “Ukloni svoju ruku od svega što ima,” kaže Sotona, “pa će te u lice prokleti.” Bog, uvjeren u Jovovu vjernost, dopušta Sotoni da iskuša Jova, ali mu zabranjuje da digne ruku na samog Jova.
3. Jovova iskušenja U jednom danu, Jov gubi sve:
- Njegova stoka i magarci su ukradeni, a sluge pobijene.
- Njegove ovce i pastiri stradavaju u “ognju Božjem”.
- Njegove deve su otete.
- Njegovih desetero djece gine kada se kuća srušila na njih.
Čuvši sve te vijesti, Jov je rastrgao svoju odjeću i obrijao glavu u znak žalosti, ali je pao na koljena i rekao: “Gospod dao, Gospod oduzeo. Blagoslovljeno ime Gospodnje!” Jov nije sagriješio niti optužio Boga.
Sotona ponovno dolazi pred Boga, tvrdeći da bi Jov sigurno prokleo Boga ako bi bio pogođen osobnom patnjom. Bog dopušta Sotoni da Jovu oduzme i zdravlje, ali mu mora poštedjeti život. Jov biva pogođen strašnim, bolnim čirevima od glave do pete. Njegova žena mu kaže: “Prokuni Boga i umri!”, ali on joj odgovara: “Zar da od Boga primamo samo dobro, a zlo da ne primamo?”
4. Rasprava s prijateljima i Božji odgovor Jovova tri prijatelja dolaze da ga utješe, ali njihova utjeha se pretvara u optužbu. Oni tvrde da Jov sigurno pati zbog nekog skrivenog grijeha, jer Bog ne kažnjava pravednike. Jov uporno tvrdi svoju nevinost i vapi Bogu za odgovorom, pitajući zašto ga je snašla takva sudbina.
Na kraju, Bog se Jovu javlja iz oluje. Ali umjesto da objasni razloge Jovove patnje, Bog postavlja Jovu niz pitanja o stvaranju svijeta, o snazi prirode i o mudrosti svemira (“Gdje si bio kad sam Zemlju utemeljio?”). Time Bog pokazuje Jovu koliko je ljudsko znanje ograničeno i da su Božji putevi iznad ljudskog razumijevanja.
5. Obnova i zaključak Ponižen pred Božjom veličinom, Jov se kaje zbog svoje smjelosti da preispituje Božju pravdu. On priznaje svoju malenost i Božju suverenost. Nakon toga, Bog kori Jovove prijatelje jer nisu govorili istinu o Njemu. Na kraju, Bog obnavlja Jovovo stanje: daje mu dvostruko više bogatstva nego što je imao prije, te novih sedam sinova i tri kćeri. Jov je živio dug i blagoslovljen život.
Pouka priče: Priča o Jovu uči da patnja nije uvijek posljedica grijeha. Ponekad je ona misterij ili ispit vjere. Ona pokazuje da prava vjera nije transakcija (“vjerujem da bi mi bilo dobro”), već odnos povjerenja u Boga čak i kada razum ne nudi odgovore. Ona nas uči poniznosti pred veličinom Božjeg plana koji često nadilazi naše shvaćanje.
Poveznica između priča
- Pravda i milost: Obje priče istražuju Božju pravdu. U Sodomi je pravda izvršena kao kazna za kolektivni grijeh. Kod Jova, priča komplicira ideju pravde, pokazujući da patnja pravednika ne znači Božju nepravdu, već je dio većeg, neshvatljivog plana.
- Odnos s Bogom: Abraham razgovara i “pregovara” s Bogom, pokazujući blizak odnos. Jov također vapi i raspravlja s Bogom, pokazujući da je iskrena vjera ponekad puna sumnji i pitanja.
- Ljudska perspektiva vs. Božanska perspektiva: Lotova žena gleda unatrag i biva uništena. Jovovi prijatelji gledaju samo kroz prizmu jednostavne ljudske logike (“grijeh = kazna”). Obje priče nas pozivaju da gledamo naprijed i vjerujemo u Božju mudrost koja je veća od naše.
