Istorijski trenutak koji je promijenio svijet dogodio se 20. jula 1969. godine, kada su astronauti misije Apolo 11, Nil Armstrong i Edvin “Baz” Oldrin, postali prvi ljudi koji su kročili na površinu Mjeseca. Ovaj događaj, koji je uživo pratilo više od pola milijarde ljudi širom svijeta, predstavlja vrhunac decenijske svemirske trke između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza i ostaje jedno od najvećih tehnoloških i istraživačkih dostignuća u ljudskoj istoriji.
Misija Apolo 11, koju je predvodio komandant Nil Armstrong, zajedno sa pilotom lunarnog modula Bazom Oldrinom i pilotom komandnog modula Majklom Kolinsom, lansirana je sa Kenedijevog svemirskog centra na Floridi 16. jula 1969. godine. Četiri dana kasnije, lunarni modul “Orao” (Eagle) uspješno se spustio na područje Mjeseca poznato kao More Tišine. U 02:56 UTC, Nil Armstrong je izašao iz modula i izgovorio čuvenu rečenicu: “Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo.”
Armstrong i Oldrin proveli su oko dva i po sata van letjelice, prikupljajući uzorke Mjesečevog tla, postavljajući naučne instrumente i američku zastavu. Njihov boravak na Mjesecu i siguran povratak na Zemlju 24. jula 1969. godine smatrani su trijumfom ljudske genijalnosti i upornosti.
Sumnje Koje Ne Jenjavaju: Teorije Zavjere
Uprkos ogromnom broju dokaza, uključujući fotografije, video snimke, uzorke Mjesečevog kamenja koje su analizirali naučnici širom svijeta, kao i svjedočenja stotina hiljada ljudi koji su radili na Apolo programu, od samog početka su se javile sumnje u autentičnost slijetanja na Mjesec. Ove sumnje, često nazivane “teorijama zavjere”, opstaju i danas, potpomognute internetom i društvenim mrežama.
Najčešći argumenti koje koriste pobornici teorija zavjere uključuju:
- Američka zastava se vijori: Kritičari tvrde da se zastava na snimcima vijori kao da je na vjetru, što je nemoguće u vakuumu Mjeseca. NASA objašnjava da je zastava bila spakovana i da su nabori od pakovanja, zajedno sa inercijom pokreta astronauta prilikom postavljanja, stvorili iluziju vijorenja. U gornji rub zastave bio je postavljen i horizontalni štap kako bi bila vidljiva.
- Nedostatak zvijezda na fotografijama: Na fotografijama sa Mjeseca ne vide se zvijezde na nebu. Objašnjenje leži u osnovama fotografije. Površina Mjeseca, obasjana direktnom Sunčevom svjetlošću, bila je izuzetno svijetla. Kamere su bile podešene na kratku ekspoziciju i mali otvor blende kako bi se pravilno snimili astronauti i Mjesečev pejzaž, što je nedovoljno da bi se zabilježila relativno slaba svjetlost udaljenih zvijezda.
- Sjenke pod različitim uglovima: Neki tvrde da sjenke na fotografijama padaju pod različitim uglovima, sugerišući postojanje više izvora svjetlosti, kao u filmskom studiju. Naučnici ovo objašnjavaju time da je Sunce bio jedini glavni izvor svjetlosti, ali da neravna površina Mjeseca i refleksija svjetlosti od lunarnog tla i samih astronauta mogu stvoriti privid nepravilnih sjenki.
- Van Alenovi radijacioni pojasevi: Postojala je zabrinutost da astronauti ne bi mogli preživjeti prolazak kroz Van Alenove pojaseve radijacije koji okružuju Zemlju. NASA je, međutim, pažljivo isplanirala putanju letjelice kako bi se minimiziralo izlaganje radijaciji, prolazeći kroz dijelove pojaseva gdje je zračenje najslabije i to velikom brzinom.
Dokazi Koji Potvrđuju Slijetanje
Nezavisne potvrde slijetanja na Mjesec došle su iz različitih izvora. Sovjetski Savez, kao glavni rival SAD-a u svemirskoj trci, pratio je misiju Apolo 11 i nikada nije osporio njenu autentičnost. Da je postojala i najmanja sumnja, SSSR bi to sigurno iskoristio u propagandne svrhe.
Noviji dokazi uključuju fotografije visoke rezolucije koje je snimila NASA-ina sonda “Lunar Reconnaissance Orbiter” (LRO) 2009. godine. Na ovim snimcima jasno se vide mjesta slijetanja Apolo misija, uključujući ostavljene lunarne module, rovere i čak tragove astronauta u Mjesečevoj prašini, koji su ostali netaknuti decenijama zbog odsustva atmosfere i vjetra na Mjesecu.
Zaključno, odlazak čovjeka na Mjesec ostaje monumentalno dostignuće, potvrđeno ogromnom količinom naučnih i materijalnih dokaza. Iako će sumnje i teorije zavjere vjerovatno uvijek postojati, one ne umanjuju značaj ovog istorijskog poduhvata koji je pomjerio granice ljudskih mogućnosti.
