Zagreb, Hrvatska – Trideset godina je prošlo od trenutka kada je hrvatska košarkaška reprezentacija u Atini sišla s pobjedničkog postolja, gestom protesta zbog ratnih zbivanja, dok je na najvišu stepenicu stupala tadašnja reprezentacija SR Jugoslavije. Bronzana medalja osvojena na EuroBasketu 1995. godine ostala je do danas posljednje odličje hrvatske muške seniorske košarke na velikim takmičenjima. Ono što je tada bio politički i emotivni čin, s vremenom je postalo simbol početka dugogodišnje stagnacije i rezultatske nesreće koja i dalje traje.
Nakon što su u prve četiri godine svoje neovisnosti osvojili olimpijsko srebro (1992.), svjetsku bronzu (1994.) te dvije evropske bronce (1993. i 1995.), malo ko je mogao predvidjeti da će slavna generacija Kukoča, Rađe, Petrovića i Vrankovića biti posljednja koja je donijela medalju. Od te 1995. godine, hrvatska košarkaška reprezentacija ušla je u labirint iz kojeg, čini se, još uvijek ne pronalazi izlaz.
Rezultatska suša: Tri desetljeća bez postolja
Pogled na rezultate hrvatske reprezentacije na FIBA Svjetskim prvenstvima, EuroBasketu i Olimpijskim igrama nakon 1995. godine bolno je svjedočanstvo o padu nekadašnje košarkaške velesile.
- EuroBasket: Nakon atinske bronce, najbolji plasman Hrvatske bilo je četvrto mjesto 2013. godine u Sloveniji. Uglavnom su natjecanja završavali u četvrtfinalu ili, u novije vrijeme, već u osmini finala. Posljednji EuroBasket 2022. godine donio je ispadanje u osmini finala, a na naredni, koji se održava 2025., Hrvatska se nije ni uspjela kvalificirati, što predstavlja jedan od najbolnijih udaraca za košarku u zemlji.
- FIBA Svjetsko prvenstvo: Hrvatska se od 1995. godine na Svjetsko prvenstvo uspjela plasirati tek tri puta (2010., 2014.), bez značajnijih rezultata. Na posljednja dva svjetska prvenstva (2019. i 2023.) Hrvatska nije ni sudjelovala.
- Olimpijske igre: Nakon srebra u Barceloni 1992., Hrvatska je sudjelovala na još tri Olimpijade (1996., 2008., 2016.). Najbliže borbi za medalju bili su u Rio de Janeiru 2016. godine, gdje su zaustavljeni u četvrtfinalu. Na posljednje dvije Olimpijade u Tokiju i Parizu, Hrvatska se nije uspjela kvalificirati.
Uzroci dugogodišnje krize: Od sistemskih problema do manjka kulta reprezentacije
Analitičari i bivši košarkaši slažu se da razlozi za ovakvo stanje nisu jednokratni, već se radi o spletu dubokih, sistemskih problema koji godinama nagrizaju temelje hrvatske košarke.
1. Problemi u radu s mlađim kategorijama: Nekada poznata po stvaranju vrhunskih igrača, Hrvatska se danas suočava s nedostatkom kvalitetnog i sustavnog rada s mladima. Stručnjaci upozoravaju na manjak individualnog rada s talentima, lošu selekciju i prerano odlaženje mladih igrača u inozemstvo, gdje se često izgube u jakoj konkurenciji.
2. Slabost domaće lige: Hrvatska košarkaška liga je po kvaliteti i financijskoj moći daleko iza vodećih europskih liga. Klubovi se bore za preživljavanje, infrastruktura je često neadekvatna, a liga ne proizvodi dovoljan broj kvalitetnih igrača za seniorsku reprezentaciju. Cibona i Split, nekadašnji prvaci Europe, danas su daleko od elite.
3. Uloga Hrvatskog košarkaškog saveza (HKS): Mnogi upiru prstom u vodstvo HKS-a, navodeći nedostatak jasne vizije i strategije za razvoj košarke. Česte promjene izbornika, lutanja u odabiru stranih igrača i nedostatak kontinuiteta u radu samo su neki od problema koji se godinama ponavljaju.
4. Manjak kulta reprezentacije: Za razliku od nogometne reprezentacije, košarkaška selekcija posljednjih godina ne uspijeva stvoriti atmosferu zajedništva i kulta reprezentacije. Česta su otkazivanja nastupa od strane ključnih igrača zbog umora, ozljeda ili neslaganja s vodstvom Saveza, što dodatno slabi timski duh i rezultate.
Iako Hrvatska i dalje povremeno iznjedri igrače svjetske klase koji ostvaruju zapažene karijere u NBA ligi i najboljim europskim klubovima, čini se da individualni talent nije dovoljan za postizanje vrhunskih reprezentativnih rezultata.
Silazak s postolja u Ateni 1995. godine, iako simbolički, nije uzrok tridesetogodišnje nesreće, već koincidencija koja označava početak perioda u kojem su se brojni unutarnji problemi hrvatske košarke počeli manifestirati na najvidljiviji način – kroz izostanak rezultata. Za povratak na staze stare slave bit će potrebne dubinske i korjenite promjene u cjelokupnom sustavu, od rada s najmlađima do vođenja Saveza.
Za preuzimanje ovog teksta neophodno je navesti izvor i postaviti link prema ovoj stranici.
