Marksizam, kao jedna od najuticajnijih filozofskih i društveno-političkih teorija modernog doba, nastao je sredinom 19. stoljeća kao direktna reakcija na ekonomske i socijalne posljedice industrijske revolucije. Utemeljen na radovima Karla Marxa i Friedricha Engelsa, marksizam je pružio teorijsku osnovu i revolucionarni program za rastući radnički pokret, duboko oblikujući njegov razvoj i ciljeve.
Izvori i nastanak
Nastanak marksizma nije se dogodio u intelektualnom vakuumu. On svoje korijene vuče iz tri glavna idejna izvora:
Njemačka klasična filozofija: Marks je bio pod snažnim uticajem Georga Wilhelma Friedricha Hegela, od kojeg je preuzeo dijalektičku metodu. Međutim, za razliku od Hegelovog idealizma, Marks je dijalektiku postavio na materijalističke osnove. Smatrao je da se historija ne razvija kroz sukob ideja, već kroz sukob materijalnih, odnosno ekonomskih interesa različitih društvenih klasa. Ludwig Feuerbach, još jedan hegelijanac, uticao je na Marksov materijalistički pogled na svijet.
Britanska klasična politička ekonomija: Radovi Adama Smitha i Davida Ricarda pružili su Marksu osnovu za njegovu kritiku kapitalizma. Analizirajući njihove teorije o radnoj vrijednosti, Marks je razvio vlastitu teoriju o višku vrijednosti. Prema Marksu, kapitalisti profitiraju tako što radnicima isplaćuju nadnice koje su manje od vrijednosti koju ti radnici stvore svojim radom. Ta razlika, višak vrijednosti, predstavlja osnovu kapitalističke eksploatacije.
Francuski utopijski socijalizam: Mislioci poput Henrija de Saint-Simona, Charlesa Fouriera i Roberta Owena kritikovali su surovost ranog kapitalizma i zalagali se za pravednije društveno uređenje. Iako je Marks cijenio njihovu kritiku, smatrao je da su njihova rješenja “utopijska” jer nisu bila utemeljena na naučnoj analizi historijskih i ekonomskih zakonitosti. Marksizam je težio da socijalizam postavi na “naučne” osnove, dokazujući da je on historijska nužnost koja proizlazi iz unutrašnjih kontradikcija samog kapitalizma.
Historijski kontekst u kojem se marksizam razvio bio je obilježen brzim industrijskim razvojem, urbanizacijom i stvaranjem nove društvene klase – proletarijata. Radnici su živjeli i radili u izuzetno teškim uslovima, bez osnovnih prava i socijalne zaštite, što je stvorilo plodno tlo za radikalne ideje koje su nudile objašnjenje njihovog položaja i put ka oslobođenju.
Uticaj na razvoj radničkog pokreta
Prije pojave marksizma, radnički pokret je uglavnom bio fragmentiran i fokusiran na trenutno poboljšanje uslova rada, kao što su veće nadnice i kraće radno vrijeme. Borba se odvijala kroz spontane pobune, poput luditskog pokreta u Engleskoj, ili kroz pokrete za politička prava, kao što je bio čartizam.
Marksizam je radničkom pokretu ponudio nešto novo i moćno:
Sveobuhvatnu teoriju: Pružio je radnicima teorijski okvir za razumijevanje njihovog položaja. Koncepti poput klasne borbe, otuđenja i eksploatacije dali su smisao njihovom iskustvu i identifikovali jasan izvor njihovih problema – kapitalistički sistem i vladajuću buržoasku klasu.
Historijsku misiju: Marksizam je proglasio proletarijat “historijskim subjektom” čija je misija da sruši kapitalizam i stvori besklasno, komunističko društvo. Time je borba radnika uzdignuta sa nivoa svakodnevnih ekonomskih zahtjeva na nivo historijske borbe za oslobođenje čovječanstva.
Političku organizaciju: Manifest komunističke partije (1848), koji su napisali Marx i Engels, postao je programski dokument za organizovanje radnika u političke partije. Poziv “Proleteri svih zemalja, ujedinite se!” postao je poklič koji je inspirisao stvaranje socijalističkih i komunističkih partija širom svijeta, kao i međunarodnih radničkih organizacija poput Prve i Druge internacionale.
Pod uticajem marksizma, radnički pokret se transformisao iz niza spontanih protesta u organizovanu političku snagu sa jasnim ciljevima. Borba za ekonomska prava postala je neodvojiva od borbe za političku vlast. Krajnji cilj više nije bio samo poboljšanje položaja radnika unutar kapitalizma, već njegovo ukidanje i uspostavljanje socijalističkog poretka u kojem bi sredstva za proizvodnju bila u društvenom vlasništvu.
Iako je historija 20. stoljeća pokazala da su pokušaji primjene marksističkih ideja u praksi često vodili ka autoritarnim režimima, a sama teorija je doživjela brojne kritike i revizije, njen fundamentalni uticaj na oblikovanje radničkog pokreta i cjelokupne političke mape svijeta ostaje neosporan. Marksizam je radnicima dao jezik, teoriju i program, pretvarajući ih u ključnog političkog aktera na pozornici moderne historije.
Za preuzimanje ovog članka morate navesti izvor istog te napraviti link prema ovoj stranici.
