Udaljenost Marsa od Zemlje stalno se mijenja zbog eliptičnih putanja obje planete oko Sunca.
-
Prosječna udaljenost je oko 228 milijuna kilometara.
-
Minimalna udaljenost (najveće približavanje): Kada su Zemlja i Mars u povoljnoj konfiguraciji (opoziciji), udaljenost može pasti na otprilike 54,6 do 62 milijuna kilometara.
-
Posljednje značajno približavanje bilo je 6. listopada 2020. godine, na udaljenosti od oko 62,07 milijuna kilometara.
-
Apsolutni rekord u modernoj historiji zabilježen je 27. kolovoza 2003., kada je udaljenost iznosila oko 55,76 milijuna kilometara.
-
-
Maksimalna udaljenost: Može doseći i preko 400 milijuna kilometara.
Zbog ovih promjena, lansiranja misija na Mars tempiraju se za periode kada je udaljenost minimalna, što se događa otprilike svake dvije godine. Putovanje do Marsa, ovisno o brzini letjelice i putanji, obično traje šest do devet mjeseci.
Stručni tekst o kolonizaciji Marsa: Iza granica plave točke
Kolonizacija Marsa: Tehnološki, etički i egzistencijalni imperativ
Osvajanje Marsa, Crvene planete, predstavlja najambiciozniji poduhvat u povijesti čovječanstva. Iako su robotske misije poput rovera Perseverance i Curiosity detaljno mapirale njegovu površinu i geologiju, postavljanje stalne ljudske kolonije zahtijeva rješavanje monumentalnih tehničkih izazova i duboko etičko promišljanje.
1. Ključni tehnološki izazovi
Trajno ljudsko prisustvo na Marsu ovisi o razvoju tri kritične tehnologije:
-
Pogon i logistika: Trenutno je glavni izazov izvođenje teških tereta i ljudske posade iz Zemljine gravitacijske jažice. Koncepti poput Starship rakete tvrtke SpaceX fokusiraju se na ponovnu upotrebljivost i proizvodnju goriva na Marsu (In Situ Resource Utilization – ISRU), koristeći atmosferski ugljikov dioksid ($CO_2$) za sintezu metana i kisika (Sabatierov proces).
-
Održavanje života i zaštita od okoliša: Marsova atmosfera je iznimno rijetka (oko 1% Zemljinog tlaka) i sastoji se primarno od $CO_2$. Kolonisti će zahtijevati nastambe pod tlakom, izgrađene od materijala na licu mjesta (npr. marsovski regolita) i zakopane pod površinu radi zaštite od kozmičkog i solarnog zračenja, koje je na površini Marsa nefiltrirano i smrtonosno. Sustavi za recikliranje vode i kisika (ECLSS) moraju postići gotovo 100% zatvorenost.
-
Proizvodnja hrane: Korištenje hidroponike i aeroponike u zatvorenim staklenicima bit će nužno. Primjena Marsovog tla (regolita) za uzgoj, uz prethodno uklanjanje otrovnih perklorata, tema je intenzivnog istraživanja.
2. Biološke i medicinske prepreke
Dugotrajni boravak u smanjenoj gravitaciji (samo 38% Zemljine) i izloženost radijaciji predstavljaju značajne rizike za ljudsko zdravlje:
-
Gubitak koštane mase i atrofija mišića: Zahtijevat će rigorozan režim vježbanja i potencijalne farmakološke intervencije.
-
Utjecaj radijacije: Povećava rizik od raka i oštećenja središnjeg živčanog sustava. Razvoj boljih sustava zaštite, uključujući aktivno magnetsko štitovanje, ključan je.
-
Psihološki utjecaj: Izolacija, zatvorenost i nemogućnost hitnog povratka kući zahtijevaju temeljitu psihološku selekciju i podršku posade.
3. Terraforming: Daleki cilj i etička dilema
Dugoročna vizija kolonizacije često uključuje terraforming – proces pretvaranja Marsa u planet pogodan za život nalik Zemlji. To bi uključivalo ispuštanje $CO_2$ zarobljenog u polarnim kapama radi stvaranja efekta staklenika, podizanja temperature i zgušnjavanja atmosfere.
Međutim, ovaj proces je tehnički ekstremno zahtjevan i pokreće etičke rasprave o moralnoj ispravnosti mijenjanja drugog planetarnog tijela, posebno ako se utvrdi da na Marsu postoji (ili je postojao) endemski mikrobni život.
4. Zaključak: Egzistencijalna nužnost
Kolonizacija Marsa nije samo znanstveni cilj, već i egzistencijalna strategija. Uspostava rezervne civilizacije na drugom planetu osigurala bi opstanak ljudske vrste u slučaju globalne katastrofe na Zemlji. Mars tako postaje sljedeća, kritična granica koja definira našu budućnost kao multiplanetarne vrste.
