Katolička Crkva u Aziji-Filipini i Istočni Timor

Filipini su postali pretežno katolička zemlja zahvaljujući španjolskoj kolonizaciji koja je započela u 16. stoljeću.

Kada se to dogodilo?

Kršćanstvo je na Filipine prvi put stiglo s Ferdinandom Magellanom 1521. godine, kada je otkrio otočnu skupinu. Međutim, sustavna evangelizacija i širenje katoličanstva započeli su s španjolskom kolonizacijom 1565. godine, koja je trajala sve do 1898. godine. Filipini su tako proslavili 500. godišnjicu dolaska kršćanstva 2021. godine.

Kako su Filipini postali katolička zemlja?

Španjolska je imala tri glavna cilja prilikom okupacije Filipina: kolonizaciju radi sudjelovanja u trgovini začinima, korištenje geografskog položaja otoka za trgovinu s Kinom i Japanom, te širenje katoličanstva. Misionari su igrali ključnu ulogu u preobraćenju lokalnog stanovništva. Iako je bilo izazova, poput nedovoljnog broja misionara i teškoća u putovanju, kršćanstvo se uspješno širilo arhipelagom.

Zanimljivo je da su Filipinci, čak i nakon završetka španjolske kolonijalne vlasti, nastavili prihvaćati kršćansku vjeru, što ukazuje na to da je nisu izjednačavali s kolonijalizmom. Danas su Filipini jedna od samo dvije pretežno katoličke zemlje u Aziji (druga je Istočni Timor), s oko 80% stanovništva koje pripada Rimokatoličkoj crkvi.

Katoličanstvo je u Istočni Timor stiglo početkom 16. stoljeća s Portugalacima, koji su kolonizirali otok i držali ga pod svojom vlašću gotovo četiri stoljeća.

Kako se katoličanstvo širilo?

Dolazak misionara: Prvi misionari, dominikanci, stigli su na otok Timor 1515. godine, a sustavno širenje vjere započelo je dolaskom jezuita. Portugalski misionari su imali ključnu ulogu u preobraćenju lokalnog stanovništva, od kojih su mnogi prakticirali politeistička i animistička vjerovanja.
Portugalska kolonijalna vladavina: Tijekom stoljeća portugalske vladavine (do 1975. godine), katoličanstvo je postalo duboko ukorijenjeno u društvu Istočnog Timora. Portugalski je jezik, uz tetumski, postao službeni jezik, a katoličanstvo je postalo važan dio timorskog identiteta. Izgrađene su brojne škole, uključujući isusovačko sjemenište, gdje su se školovali mnogi budući politički lideri.
Uloga Crkve tijekom indonezijske okupacije (1975.-1999.): Iako je katoličanstvo već bilo prisutno, broj katolika naglo je porastao tijekom indonezijske okupacije. Prije invazije, samo oko 20% stanovništva izjašnjavalo se katolicima, ali je do kraja prvog desetljeća okupacije taj broj skočio na čak 95%. Crkva je u tom razdoblju imala ključnu ulogu:
- Utočište i zaštita: Katoličke crkve postale su mjesta fizičkog i duhovnog utočišta za stanovništvo. Svećenici i časne sestre su riskirali svoje živote braneći ljude od nasilja i kršenja ljudskih prava.
- Širenje informacija: Crkva je bila ključan izvor informacija o stvarnoj situaciji na Istočnom Timoru i zagovarala je jednakost i pravdu.
- Humanitarna pomoć: Pružala je pomoć iz katoličkih humanitarnih organizacija, što je dodatno jačalo njezinu ulogu u društvu.
- Očuvanje identiteta: U kontekstu indonezijskog pokušaja potiskivanja timorskog identiteta i kulture, Katolička crkva je postala simbol otpora i čuvar timorske kulture i jezika.

Danas je Istočni Timor, uz Filipine, jedna od dvije pretežno katoličke zemlje u Aziji, s otprilike 98% katolika. Katolička crkva i dalje igra značajnu ulogu u društvenom i političkom životu zemlje.

Katolička Crkva u Aziji danas predstavlja dinamičnu i raznoliku stvarnost, suočenu s jedinstvenim izazovima i prilikama, te bilježi značajan rast, posebno u odnosu na pad broja katolika u Europi.

Brojčano stanje i geografska rasprostranjenost

Iako je Azija najmnogoljudniji kontinent, katolici čine relativno mali postotak ukupnog stanovništva. Ipak, njihov broj raste. Prema crkvenim statistikama iz 2022. i 2023. godine:

Filipini i Istočni Timor i dalje su jedine dvije zemlje u Aziji s pretežno katoličkim stanovništvom (Filipini s oko 93 milijuna katolika, što čini oko 85% stanovništva, a Istočni Timor s oko 97% katolika).
Indija ima značajan broj katolika (oko 23 milijuna), iako to čini samo oko 1,4% ukupnog stanovništva.
Južna Koreja bilježi snažan rast i ima oko 5,3 milijuna katolika (oko 10,7% stanovništva).
Vijetnam ima oko 6 milijuna katolika (oko 6,6% stanovništva).
U drugim zemljama, poput Indonezije (najmnogoljudnije muslimanske zemlje na svijetu), Malezije, Bangladeša, Tajlanda, Mjanmara (Burme), Kine, Laosa, Pakistana, Japana i Kambodže, katolici su manjina, često i manje od 1% stanovništva, ali njihove zajednice su žive i aktivne.
U Kini, procjene broja katolika variraju; prema nekim izvorima, radi se o oko 12 milijuna, dok službeni podaci navode oko 5,7 milijuna.

Uloga Katoličke Crkve u Aziji

Katolička Crkva u Aziji ima višestruku ulogu:

Evangelizacija i pastoral: Unatoč izazovima, Crkva nastavlja s evangelizacijom i pastoralnim radom, fokusirajući se na svjedočenje vjere kroz život i djelovanje.
Međureligijski dijalog: S obzirom na veliku vjersku raznolikost Azije, međureligijski dijalog je izuzetno važan. Crkva aktivno promiče miran suživot i razumijevanje među različitim religijama, kao što je vidljivo iz posjeta pape Franje Indoneziji i njegovog posjeta džamiji Istiqlal u Jakarti.
Humanitarna i socijalna pomoć: Crkva je aktivno uključena u pružanje humanitarne pomoći, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb, posebno u siromašnijim područjima i onima pogođenim sukobima ili prirodnim katastrofama.
Očuvanje identiteta i kulture: U nekim zemljama, poput Istočnog Timora, Crkva je odigrala ključnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta i kulture tijekom razdoblja okupacije.

Izazovi

Katolička Crkva u Aziji suočava se s nizom izazova:

Manjinski status: U većini azijskih zemalja katolici su manjina, što može dovesti do pritisaka, diskriminacije ili čak progona, posebno u zemljama s dominantnim drugim religijama (islam, budizam, hinduizam) ili ateističkim režimima.
Nedostatak vjerske slobode: U nekim zemljama (npr. Kina, Vijetnam, Laos) postoji ograničena vjerska sloboda, što otežava djelovanje Crkve i može dovesti do podjela (npr. “podzemna” i “državna” Crkva u Kini).
Povećanje broja vjernika uz smanjenje svećenika i redovnica: Iako se broj katolika u Aziji povećava, globalni trend pada broja svećenika i redovnica utječe i na Aziju. To dovodi do situacije gdje svećenici pastoralno skrbe za veći broj vjernika. Ipak, za razliku od Europe, Azija i Afrika bilježe rast broja svećenika i redovnika, što je ohrabrujuće.
Globalizacija i informatizacija: Dok mogu predstavljati šansu za širenje evanđeoskih vrijednosti, također donose i izazove u smislu sekularizacije i utjecaja zapadne kulture.
Ekonomski i socijalni izazovi: Siromaštvo, socijalna nejednakost i migracije također predstavljaju izazove za pastoralno djelovanje Crkve.

Unatoč ovim izazovima, Katolička Crkva u Aziji pokazuje vitalnost i rast, često se oslanjajući na snagu vjere lokalnih zajednica i predanost misionara. Azija se sve više prepoznaje kao “budućnost Crkve” s obzirom na demografske trendove i rast broja vjernika.