Ako se pažljivo pogleda američka historija, postaje jasno da Sjedinjene Američke Države nisu rasle samo ratovima, već i novcem. Možda zvuči čudno, ali skoro polovina današnje teritorije SAD-a kupljena je kao roba, dogovorom, potpisom i čekovima, a ne osvajanjima. Zato priča o Grenlandu, koliko god danas izgledala bizarno, uopće nije izuzetak. Ona je samo nastavak jedne stare američke navike.
Sve je počelo početkom 19. stoljeća, u vrijeme kada su SAD još bile mlada i nesigurna država. Thomas Jefferson je 1803. godine napravio potez koji će zauvijek promijeniti mapu svijeta. Od Napoleona je kupljena Louisiana za 15 miliona dolara. Za današnje pojmove sitnica, ali tada je Amerika tim potezom dobila ogromno prostranstvo od više od dva miliona kvadratnih kilometara. Država se praktično udvostručila preko noći. Napoleon je trebao novac za ratove u Evropi, Jefferson je trebao prostor za budućnost. Obojica su dobili ono što su željeli.
Nakon toga, apetit je rastao. Florida je kupljena od Španije 1819. godine jer je predstavljala sigurnosni problem i prijetnju južnim granicama. Pet miliona dolara riješilo je višegodišnje sporove i dalo Americi potpunu kontrolu nad obalom Meksičkog zaljeva. Nije bilo romantike, samo hladna računica.
Sredinom 19. stoljeća Amerika se okrenula zapadu. Ugovorom s Meksikom 1848. godine, za 15 miliona dolara, SAD je dobio teritorije koje danas čine Kaliforniju i još nekoliko saveznih država. Nekoliko godina kasnije uslijedila je i dodatna kupovina, poznata kao Gadsdenova kupovina, kako bi se osigurala trasa buduće željeznice. Tako je kontinent zaokružen, ne mačem, već ugovorima.
Najviše podsmijeha, međutim, izazvala je kupovina Aljaske. Kada je 1867. godine Amerika od Rusije kupila Aljasku za 7,2 miliona dolara, mnogi su se smijali. Govorili su da je to ledena pustinja, beskorisna zemlja, čista ludost. Danas se zna koliko su se varali. Aljaska se pokazala kao pravo blago, prepuno zlata, nafte, plina i strateške važnosti. Ono što je nekad bila šala, danas je jedna od najvažnijih američkih teritorija.
Ironija historije je u tome da je upravo Danska, s kojom se danas vodi polemika oko Grenlanda, već jednom prodala teritorij Americi. Tokom Prvog svjetskog rata prodala je Dansku Zapadnu Indiju, današnje Američke Djevičanske Otoke. Tada je Amerika, zauzvrat, priznala puni danski suverenitet nad Grenlandom. Upravo ta činjenica današnjim pričama daje posebnu gorčinu.
Današnji američki predsjednik, za koga se ništa lijepo ne može reči, nije izmislio ideju o kupovini Grenlanda. On ju je samo glasno izgovorio. Grenland je bogat resursima, strateški važan i smješten na ključnoj tački Arktika. U njegovom tlu leže rijetki minerali, uran, nafta i plin. U svijetu koji se okreće zelenim tehnologijama i novim energetskim izvorima, Grenland postaje sve zanimljiviji. Ali za razliku od 19. stoljeća, danas postoji jedna velika razlika. Grenland ima autonomiju, a njegovi stanovnici imaju pravo glasa. I oni jasno poručuju da nisu na prodaju.
Amerika je kroz historiju više puta pokušavala kupiti i ono što nije uspjela, ekonomski je uništila. Kuba je bila jedna od tih ideja. Guantanamo je ostao, ali cijeli otok nikada nije postao dio američkog mozaika.
Priča o američkim kupovinama pokazuje da imperije ne rastu uvijek uz topove. Nekada rastu uz olovke, papire i novac.
Grenland u toj priči nije hir jednog predsjednika, već simbol stare strategije koja je oblikovala današnji svijet. Razlika je samo u tome što danas, za razliku od tada, teritorije imaju glas, a historija se više ne može kupiti tako lahko.
Biti će zanimljivo kako će se situacija dalje razvijati
Autor teksta: Magel Dias
