Anarhizam, kao politička filozofija i revolucionarni pokret, historijski je duboko ukorijenjen u radničkoj borbi za svoja prava. U svojoj suštini, anarhizam teži društvu bez prisilne vlasti, hijerarhije i države, a kao takav nudi radikalnu kritiku kapitalizma i tradicionalnih oblika radničkog organiziranja. Za anarhiste, borba za radnička prava nije samo pitanje boljih plata i uslova rada unutar postojećeg sistema, već fundamentalna bitka za potpuno oslobođenje od najamnog ropstva i uspostavljanje samoupravnog, besklasnog društva.
Srž anarhističkog pristupa radničkoj borbi leži u principima direktne akcije, solidarnosti i samoupravljanja. Odbacujući parlamentarnu politiku i posredničku ulogu političkih partija i birokratiziranih sindikata, anarhisti zagovaraju da radnici svoja prava trebaju ostvarivati direktno, kroz akcije koje sami organiziraju i kontroliraju.
Anarho-sindikalizam: Radnički sindikat kao klica novog društva
Najistaknutiji izraz anarhizma u radničkom pokretu je anarho-sindikalizam. Ova struja vidi revolucionarne sindikate ne samo kao oruđe za svakodnevnu borbu protiv poslodavaca, već i kao osnovu budućeg anarhističkog društva. Kroz anarho-sindikalističke organizacije, radnici se obrazuju, organiziraju i pripremaju da preuzmu kontrolu nad sredstvima za proizvodnju.
Ključne taktike koje proizlaze iz ovog pristupa uključuju:
Direktnu akciju: Umjesto pregovora koje vode sindikalni birokrati ili čekanja na izborne cikluse, anarhisti se zalažu za štrajkove (uključujući i “divlje” štrajkove koje ne odobrava sindikalno vodstvo), bojkote, sabotaže i zauzimanje fabrika. Cilj ovih akcija nije samo ispunjenje trenutnih zahtjeva, već i jačanje svijesti, samopouzdanja i borbene gotovosti radničke klase.
Generalni štrajk: Kao krajnji cilj i vrhunac direktne akcije, anarho-sindikalisti vide generalni štrajk kao revolucionarni čin kojim bi radnici zaustavili cjelokupnu ekonomiju, srušili kapitalistički sistem i državu, te uspostavili radničko samoupravljanje.
Odbacivanje političkih partija i parlamentarizma: Anarhisti smatraju da učešće u parlamentarnoj politici nužno vodi korupciji, kompromisima sa kapitalom i pacifikaciji radničkog pokreta. Umjesto borbe za vlast u državi, oni se zalažu za njeno uništenje i zamjenu federalističkim sistemom slobodno udruženih samoupravnih zajednica i radničkih savjeta.
Kritika reformističkih sindikata
Sa anarhističke tačke gledišta, tradicionalni, “reformistički” sindikati često postaju dio sistema koji bi trebali da ruše. Kroz centraliziranu i hijerarhijsku strukturu, birokratsko vodstvo koje pregovara u ime radnika, i fokus na uske ekonomske zahtjeve unutar kapitalizma, ovi sindikati, prema anarhistima, otupljuju revolucionarnu oštricu radničke borbe i integriraju je u postojeći poredak.
Historijski primjeri: Anarhizam na djelu
Anarhističke ideje su imale značajan utjecaj na radničke pokrete širom svijeta, a najpoznatiji primjeri uključuju:
Španska revolucija 1936. godine: Tokom Španskog građanskog rata, u dijelovima zemlje pod kontrolom anarho-sindikalističke konfederacije CNT (Confederación Nacional del Trabajo), došlo je do masovne kolektivizacije zemlje i fabrika. Radnici su preuzeli upravljanje nad svojim radnim mjestima, organizirajući proizvodnju i distribuciju na principima samoupravljanja i solidarnosti. Iako je revolucija na kraju ugušena, ostala je najznačajniji primjer anarhističkog društva u praksi.
Industrijski radnici svijeta (IWW): Osnovan u Sjedinjenim Američkim Državama 1905. godine, IWW (Industrial Workers of the World), poznat i kao “Wobblies,” bio je revolucionarni sindikat pod snažnim utjecajem anarhističkih i sindikalističkih ideja. Zalagao se za organiziranje svih radnika u “Jedan veliki sindikat” (One Big Union) bez obzira na rasu, pol ili vještinu, sa ciljem rušenja kapitalizma. IWW je bio poznat po svojoj militantnosti, kreativnim taktikama i promociji radničke solidarnosti.
Radnički pokreti u Latinskoj Americi: Anarhizam je imao dominantan utjecaj na rane radničke pokrete u zemljama poput Argentine i Brazila krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Anarhistički militanti su bili ključni u organiziranju prvih sindikata i velikih štrajkova, promovirajući ideje internacionalizma i direktne borbe protiv države i kapitala.
U savremenom dobu, iako anarhistički pokret nije masovan kao u prošlosti, njegove ideje i taktike nastavljaju da inspirišu radničke borbe i antikapitalističke pokrete širom svijeta, posebno u kontekstu kritike globalizacije, prekarnog rada i neuspjeha tradicionalnih ljevičarskih partija i sindikata da ponude radikalnu alternativu. Anarhizam tako ostaje relevantan kao podsjetnik da borba za radnička prava može i treba da teži ka fundamentalnoj transformaciji društva, a ne samo ka poboljšanju uslova unutar sistema koji ih eksploatiše.
Anarhizam i Anarhija Danas: Više od Kaosa, Manje od Utopije
U popularnom govoru, “anarhija” je često sinonim za kaos, nasilje i bezakonje. Međutim, za anarhiste, anarhija je krajnji cilj: visoko organizirano društvo temeljeno na slobodi, solidarnosti i odsustvu države i svih oblika hijerarhijske vlasti. Anarhizam, kao politička filozofija i pokret, nudi teoriju i praksu za postizanje tog cilja. Danas, daleko od historijskih knjiga 19. stoljeća, anarhističke ideje i prakse su itekako žive i manifestiraju se u različitim oblicima širom svijeta, od autonomnih regija i urbanih skvotova do digitalnog aktivizma i mreža uzajamne pomoći.
Razumijevanje Pojmova: Anarhizam kao Metoda, Anarhija kao Cilj
Ključno je razlikovati ova dva pojma:
Anarhizam je politička filozofija koja se protivi svim oblicima prisilne vlasti i hijerarhije, uključujući državu, kapitalizam, patrijarhat i druge sisteme dominacije. On nije ideologija kaosa, već sustav etičkih i organizacijskih principa koji promoviraju:
Decentralizaciju: Prijenos moći s centralnih tijela na lokalne zajednice i pojedince.
Slobodno udruživanje: Ljudi se dobrovoljno udružuju u zajednice i radne kolektive na osnovu zajedničkih interesa.
Uzajamnu pomoć (Mutual Aid): Suradnja i solidarnost kao zamjena za natjecanje i profit.
Direktnu akciju: Rješavanje problema direktnim djelovanjem, bez posrednika poput političara ili birokrata.
Samoupravljanje: Radnici i zajednice direktno upravljaju svojim radnim mjestima i životnim okruženjem.
Anarhija (od grčkog an-arkhos, “bez vladara”) je stanje društva koje anarhisti žele postići. To nije društvo bez pravila, već društvo bez vladara, gdje se red uspostavlja kroz dobrovoljne sporazume, suradnju i društveni pritisak unutar zajednice, a ne kroz zakone koje nameće država.
Manifestacije Anarhizma u 21. Stoljeću
Iako ne postoji “anarhistička država”, principi anarhizma danas se primjenjuju u raznim kontekstima:
Autonomne Regije i Politički Eksperimenti
Dva najznačajnija suvremena primjera teritorija koji funkcioniraju po principima bliskim anarhizmu su:
Zapatistička autonomna teritorija (Chiapas, Meksiko): Od ustanka 1994. godine, Zapatistička vojska za nacionalno oslobođenje (EZLN), sastavljena većinom od autohtonog stanovništva Maja, uspostavila je de facto autonomnu regiju u Chiapasu. Njihov sustav, nazvan “neozapatizam”, temelji se na radikalnoj participativnoj demokraciji. Odluke se donose u lokalnim skupštinama, a predstavnici u višim vijećima (“Dobra Vlada”) imaju rotirajuće mandate i obavezni su slušati i provoditi volju svojih zajednica (mandar obedeciendo – “vladati slušajući”). Fokus je na autonomiji, obrani zemlje, obrazovanju i zdravstvu neovisnom od meksičke države.
Autonomna administracija Sjeverne i Istočne Sirije (AANES/Rojava): U ratom razorenoj Siriji, kurdski pokret, inspiriran idejama anarhističkog mislioca Murraya Bookchina i lidera PKK Abdullaha Öcalana, uspostavio je multietničku samoupravnu regiju. Njihov model, poznat kao demokratski konfederalizam, temelji se na direktnoj demokraciji kroz komune i vijeća, rodnoj ravnopravnosti (svaka organizacija ima muškog i ženskog kopredsjednika) i ekološkoj svijesti. Iako posjeduju vojne i policijske snage za obranu, njihov cilj nije stvaranje nove nacionalne države, već decentraliziranog, demokratskog i slobodnog društva.
Urbani Prostori: Skvotovi i Socijalni Centri
Širom Europe i svijeta, skvotovi (zauzeti napušteni prostori) i socijalni centri predstavljaju žarišta anarhističke prakse. Oni nisu samo alternativni stambeni prostori, već i mjesta za organiziranje političkih akcija, besplatne radionice, narodne kuhinje (poput pokreta “Hrana, ne oružje” – Food Not Bombs), koncerte i pružanje utočišta marginaliziranim skupinama. Primjeri poput Exarcheie u Ateni ili nekadašnjih i sadašnjih socijalnih centara u Barceloni, Berlinu i Rimu funkcioniraju kao praktični laboratoriji za život bez hijerarhije i komercijalizacije.
Mreže Uzajamne Pomoći (Mutual Aid)
Pandemija COVID-19 je dovela do eksplozije mreža uzajamne pomoći širom svijeta. Ove mreže, koje često organiziraju anarhisti i lokalni aktivisti, funkcioniraju po principu “solidarnost, a ne milostinja”. Umjesto hijerarhijske strukture humanitarnih organizacija, one se temelje na horizontalnom povezivanju susjeda koji jedni drugima pomažu u nabavci hrane i lijekova, brizi o djeci i pružanju podrške, direktno ispunjavajući potrebe zajednice.
Digitalni Anarhizam i Kripto-revolucija
Anarhistički principi decentralizacije i autonomije pronašli su novi život u digitalnom svijetu:
Kriptoanarhizam: Koristi kriptografiju kako bi stvorio alate za anonimnu komunikaciju, financijske transakcije (kriptovalute) i općenito djelovanje izvan nadzora države.
Decentralizirane Autonomne Organizacije (DAO): Organizacije koje funkcioniraju na blockchain tehnologiji, gdje pravila i odluke donose članovi kolektivno putem pametnih ugovora, bez centralnog vodstva ili menadžmenta.
Ekološki i Antifašistički Pokreti
Anarhističke ideje su duboko utkane u radikalne ekološke pokrete (eko-anarhizam) koji vide direktnu vezu između uništenja prirode i hijerarhijskih sustava poput kapitalizma i države. Taktike direktne akcije, poput sabotaža i blokada, često su dio njihovog repertoara. Slično tome, anarhisti su često na prvoj liniji antifašističkih (Antifa) pokreta, suprotstavljajući se direktnom akcijom grupama koje promoviraju mržnju i autoritarizam.
Zaključno, anarhizam danas nije monolitna ideologija, već živa i raznolika mreža ideja i praksi. Dok je popularna slika “anarhije” i dalje vezana za kaos, stvarni anarhistički pokreti i eksperimenti širom svijeta teže izgradnji društva temeljenog na suradnji, solidarnosti i slobodi – društva koje je, po njihovom uvjerenju, uređenije i pravednije od onog u kojem trenutno živimo.
Za preuzimanje ovog članka morate navesti izvor kao napravti link prema ovom članku.
