U Anadoliji su živjeli ljudi koje smo zvali “Karamanlije” – bili su pravoslavne vjere, ali nisu znali grčki jezik i govorili su samo turski.
Živjeli su u regijama poput Kayserija, Konja, Sivasa i Tokata – bili su pravoslavci, ali Turci. Poticali su od Kipčaka, Oguzana i Pečenega koji su se doselili u Anadoliju preko Balkana.
U osmanskim poreznim zapisima vidimo da su Karamanlije koristili stara turska imena kao što su:
Aslan, Kaplan, Durmuš, Tursun, Budak, Sefer, Karadža, Karagöz, Kaja, Jağmur, Ajkut, Ajvaz, Bahadir, Pazarlı, Bajram, Bejrek, Bejtemur ili Devletjar.
Jezik i kultura.
Maternji jezik im je bio turski – nisu znali grčki.
Molitve su izgovarali na turskom, ali su pisali grčkim alfabetom.
Koristili su turski jezik pisan grčkim slovima (“Karamanlıca”).
Godine 1896. objavljena je zbirka pjesama “Kayseria Mitropolitleri i Mâlumat-ı Mütenevvia”, u kojoj se nalazi strofa koja savršeno opisuje njihov identitet:
“Ako smo Grci, grčki ne znamo, turski govorimo,
Ni turski pišemo i čitamo, ni grčki govorimo.
Tako smo čudno stvoreni,
Slova su nam grčka, a misli turske.”
Velika razmjena stanovništva (1923.)
Nakon Lozanskog sporazuma, Karamanlije su bile prisilno preseljene u Grčku, iako su bili Turci pravoslavne vjere. Tisuće ljudi, koji su stoljećima živjeli u Anadoliji, poslati su u zemlju čiji jezik nisu razumjeli.
Istraživanja nakon razmjene
Brojne studije su potvrdile da su Karamanlije bili Turci, a ne Grci. Njihove knjige, štampane turskim jezikom grčkim pismom (1854–1923.), postale su predmet istraživanja. U Grčkoj je objavljen četverotomni katalog “Karamanlidika”, koji dokumentira ovu jedinstvenu kulturu.
(I naši Torlaci iz istočne Srbije imaju sačuvana predanja da su po porijeklu pravoslavni Turci koji su se naselili na ove prostore zajedno sa Turcima muslimanima o čemu je u KNJAŽEVAČKIM NOVINAMA pisala dr. Radmila Tričković.)
Za preuzimanje ovog teksta navesti izvor te postaviti link prema ovoj stranici.
Piše:Osman Altay Güçsav
