Semitski narodi su grana naroda koji govore (ili su u prošlosti govorili) semitske jezike, jednu od glavnih grana afroazijske jezičke porodice. Semitski narodi su igrali ključnu ulogu u istoriji Bliskog istoka i severne Afrike, a neki i u razvoju svetskih religija (judaizam, hrišćanstvo, islam).
Ko su semitski narodi?
Najpoznatiji istorijski i savremeni semitski narodi uključuju:
Arapi – najbrojniji semitski narod danas.
Jevreji (Izraelci) – potomci drevnih Hebreja.
Asirci – narod koji govori aramejski i potiče iz Mezopotamije.
Amorićani, Akadi, Babilonci, Feničani – drevni semitski narodi Bliskog istoka.
Etiopljani koji govore semitske jezike – poput Amhara i Tigrajaca (u današnjoj Etiopiji i Eritreji).
Kako je nastala grana semitskih naroda?
Semitska grana je najverovatnije nastala na području Levanta ili Arabijskog poluostrva. Naučnici smatraju da su se pra-semitski govornici odvojili od drugih afroazijskih grupa pre više hiljada godina (oko 4.000–5.000 p.n.e.) i širili se ka Mezopotamiji, Levantu, Arabiji i severnoj Africi.
Njihovo širenje povezano je s:
razvojem agrikulture i gradskih civilizacija,
pojavom pisma (klinasto i feničansko pismo),
i kasnijim širenjem religija i carstava (izraelsko, asirsko, babilonsko, arapsko islamsko carstvo).
Da li se antisemitizam odnosi samo na Jevreje?
Da, u savremenoj upotrebi pojam “antisemitizam” se isključivo odnosi na mržnju, predrasude ili diskriminaciju prema Jevrejima, uprkos tome što se i drugi narodi smatraju semitskim (npr. Arapi). Termin je nastao u 19. veku u Evropi, kada je korišćen kao “naučni” izraz za antijevrejske stavove, ali se brzo učvrstio sa ovim usmerenjem.
Dakle:
Tehnički gledano, antisemitizam bi mogao da znači mržnju prema bilo kom semitskom narodu.
U stvarnosti i istorijskom kontekstu, koristi se isključivo za označavanje neprijateljstva prema Jevrejima.
Ako želiš, mogu dodatno objasniti poreklo pojma “antisemitizam” i njegovu istorijsku upotrebu.
Za preuzimanje ovog članka navesti izvor te napraviti link prema ovom članki.