Malo je gradova na svijetu koji žive pod tako dugom sjenkom hladnoće i mraka kao ruski Norilsk. Ovdje sunce nije svakodnevna pojava, već rijedak gost, a zima nije godišnje doba nego stanje koje traje gotovo cijelu godinu. U jednom od najhladnijih naseljenih mjesta na planeti, oko 175.000 ljudi svakodnevno prkosi temperaturama koje se zimi spuštaju i do minus 55 stepeni.
Hladni period traje čak 280 dana godišnje, dok sniježne oluje u prosjeku zahvate grad tokom 130 dana. Norilsk je gotovo odsječen od ostatka svijeta. Do njega ne vode putevi, a stiže se isključivo avionom, brodom ili čamcem. U vrijeme Staljina postojao je kopneni pravac koji je nosio jezivo ime „put smrti“, izgrađen uz ogromne ljudske žrtve.
Osam do devet mjeseci grad je zakopan pod snijegom, a tokom dva mjeseca vlada potpuni mrak poznat kao „sindrom polarne noći“. Taj period bez dnevne svjetlosti ostavlja duboke posljedice na psihu stanovnika, izazivajući anksioznost, nesanicu, nervozu i depresiju.
Norilsk se nalazi iznad Arktičkog kruga i poznat je po najvećoj svjetskoj topionici metala. Zagađenje je toliko intenzivno da u krugu od trideset kilometara gotovo ništa ne raste. Ipak, upravo zahvaljujući ogromnim nalazištima nikla i platine, grad važi za jedan od najbogatijih u Rusiji.
Rudarski posao je izuzetno težak, pa radnici imaju pravo na čak 90 dana godišnjeg odmora i odlazak u penziju već sa 45 godina života. To je svojevrsna cijena koju država plaća za život i rad u surovim uslovima krajnjeg sjevera.
Uprkos hladnoći, zagađenju i dugim mjesecima tame, Norilsk nije grad bez duše. Ima veliko pozorište, brojne kafiće, galerije i kulturna okupljališta. To su mjesta gdje se ljudi griju razgovorom, umjetnošću i zajedništvom, tražeći svjetlo i smisao usred leda i mraka.
Malo je gradova na svijetu koji žive pod tako dugom sjenkom hladnoće i mraka kao ruski Norilsk. Ovdje sunce nije svakodnevna pojava, već rijedak gost, a zima nije godišnje doba nego stanje koje traje gotovo cijelu godinu. U jednom od najhladnijih naseljenih mjesta na planeti, oko 175.000 ljudi svakodnevno prkosi temperaturama koje se zimi spuštaju i do minus 55 stepeni.
Hladni period traje čak 280 dana godišnje, dok sniježne oluje u prosjeku zahvate grad tokom 130 dana. Norilsk je gotovo odsječen od ostatka svijeta. Do njega ne vode putevi, a stiže se isključivo avionom, brodom ili čamcem. U vrijeme Staljina postojao je kopneni pravac koji je nosio jezivo ime „put smrti“, izgrađen uz ogromne ljudske žrtve.
Osam do devet mjeseci grad je zakopan pod snijegom, a tokom dva mjeseca vlada potpuni mrak poznat kao „sindrom polarne noći“. Taj period bez dnevne svjetlosti ostavlja duboke posljedice na psihu stanovnika, izazivajući anksioznost, nesanicu, nervozu i depresiju.
Norilsk se nalazi iznad Arktičkog kruga i poznat je po najvećoj svjetskoj topionici metala. Zagađenje je toliko intenzivno da u krugu od trideset kilometara gotovo ništa ne raste. Ipak, upravo zahvaljujući ogromnim nalazištima nikla i platine, grad važi za jedan od najbogatijih u Rusiji.
Rudarski posao je izuzetno težak, pa radnici imaju pravo na čak 90 dana godišnjeg odmora i odlazak u penziju već sa 45 godina života. To je svojevrsna cijena koju država plaća za život i rad u surovim uslovima krajnjeg sjevera.
Uprkos hladnoći, zagađenju i dugim mjesecima tame, Norilsk nije grad bez duše. Ima veliko pozorište, brojne kafiće, galerije i kulturna okupljališta. To su mjesta gdje se ljudi griju razgovorom, umjetnošću i zajedništvom, tražeći svjetlo i smisao usred leda i mraka.
Autor teksta: Magel Dias,preuzeto sa fejsbuk strane.
Preuzimanje ovog teksta podrazumjeva da se navede izvor kao i da postavite url vezu prema ovom članku.
