To je izuzetno složena i bolna tema koja obuhvata ekonomske, socijalne, političke i kulturne aspekte u svim državama nastalim na području bivše Jugoslavije.
“Zlo i muke tranzicije” se uglavnom odnose na sledeće ključne probleme:
Ekonomske i Socijalne Posledice
-
Propast i Pljačkaška Privatizacija: Najveći broj društvenih preduzeća je propao ili je prodat u kontroverznim procesima, što je dovelo do zatvaranja fabrika, gubitka ogromnog broja radnih mesta i uništenja industrije.
-
Veliko Povećanje Nezaposlenosti: Milioni ljudi su ostali bez posla, što je drastično uticalo na životni standard i dovelo do socijalne nesigurnosti.
-
Rast Društvene Nejednakosti: Tranzicija je stvorila malu klasu izuzetno bogatih (često povezanih sa procesima privatizacije) i veliki broj osiromašenih građana. Društvena nejednakost je porasla u svim bivšim republikama, sa izuzetkom možda Slovenije koja je najbolje prošla u tranziciji.
-
Pad Životnog Standarda: Iako su plate nominalno rasle, za većinu građana, posebno u poređenju sa periodom SFRJ, kvalitet života, kupovna moć i ekonomska sigurnost su se značajno pogoršali. Neki ekonomisti procenjuju da bi standard u konfederativnoj Jugoslaviji, da se nije raspala, bio znatno viši (npr. prosečna plata skoro duplo veća u nekim projekcijama).
-
Migracije (Odliv Moždanja): Ekonomska besperspektivnost, korupcija i nedostatak pravne države podstakli su masovno iseljavanje mladih, obrazovanih ljudi i stručnjaka (“brain drain”) ka zapadnim zemljama.
Političke i Institucionalne Poteškoće
-
Korupcija i Kriminal: Tranzicioni period je bio plodno tlo za korupciju, organizovani kriminal i zloupotrebu političke moći u cilju ličnog bogaćenja.
-
Slabe Institucije: U mnogim zemljama, reforme pravosuđa, administracije i drugih ključnih institucija su spore, a njihova efikasnost je niska, što otežava borbu protiv korupcije i uspostavljanje vladavine prava.
-
Nacionalizam i Politička Polarizacija: Etničke i nacionalističke tenzije, često podstaknute od strane političkih elita, nastavljaju da opterećuju društva i usporavaju reforme, naročito u Bosni i Hercegovini.
-
“Tranzicija Svesti”: Neki analitičari ukazuju na to da je uz ekonomske, potreban i otklon od kolektivnog mišljenja, te razvijanje građanske svesti za ispravljanje tranzicionih deformacija.
Kontekst Raspada i Ratova
-
Tranzicija u bivšoj Jugoslaviji odvijala se u mnogo težim uslovima nego u drugim postkomunističkim zemljama zbog rata, raspada države, sankcija i hiperinflacije, što je dodatno uništilo privrednu bazu i bankarski sistem, posebno u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Ukratko, tranzicija je u većini bivših jugoslovenskih republika rezultirala:
-
Kapitalizmom bez pravne države.
-
Uništenjem nekadašnje srednje klase.
-
Masovnom nezaposlenošću i siromaštvom.
-
Povećanom društvenom nejednakošću.
Muke Tranzicije u Bosni i Hercegovini: Specifičnosti i Posledice
Fokusiranje na Bosnu i Hercegovinu (BiH) u kontekstu tranzicije otkriva mnogo dublje i složenije probleme u odnosu na druge ex-YU republike, prvenstveno zbog rata (1992-1995) i Daytonskog mirovnog sporazuma koji je uspostavio izuzetno složenu i decentralizovanu političku strukturu.
Nasleđe Rata i Politička Struktura
-
Daytonski Ustav (Složena Politička Struktura): Ustavna arhitektura BiH, sa dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska), te Distriktom Brčko, deset kantona u FBiH i centralnim državnim institucijama, stvara skupe, neefikasne i preklapajuće administracije. Ovo je najveći pojedinačni teret tranzicije.
-
Opstrukcija Reformi: Decentralizacija omogućava političkim elitama da često blokiraju ekonomske i pravosudne reforme, čime se štite postojeći interesi i opstruira put ka EU.
-
-
Uništavanje Privrede i Infrastrukture: Rat je direktno uništio preko 80% industrijske proizvodnje i ključnu infrastrukturu. Oporavak je bio spor i neravnomeran.
Ekonomska Tragedija
-
Uništena Industrija i Privatizacija: Tranzicija u BiH je počela kasno i sprovedena je neefikasno. Većina velikih predratnih industrijskih giganata (poput Energoinvesta, Željeznica, Krivaje itd.) je propala, rasprodata ili uništena u spornoj i pljačkaškoj privatizaciji.
-
Korupcija (Najveći Problem): BiH se konstantno rangira među najkorumpiranije države u Evropi. Korupcija je prodrla u sve nivoe vlasti, usporavajući investicije i iscrpljujući javne resurse.
-
Visoka Nezaposlenost (Posebno Mladih): Iako su zvanične stope nezaposlenosti padale zbog masovnog iseljavanja, BiH je dugo imala jednu od najviših stopa u Evropi. Kvalitet radnih mesta je često nizak.
-
Velika Javna Potrošnja: Zbog preglomaznog administrativnog aparata, veliki deo budžeta troši se na plate i naknade u javnom sektoru umesto na investicije i razvoj.
Socijalne Posledice i Budućnost
-
Masovno Iseljavanje (Egzodus): Nedostatak perspektive, sistemska korupcija i dominacija nacionalističke politike rezultirali su masovnim odlivom stanovništva, posebno mlađih i obrazovanih kadrova. BiH rapidno gubi vitalno stanovništvo.
-
Socijalna Nejednakost: Mali broj ljudi se obogatio na kontroverznim tranzicionim procesima, dok je veliki deo stanovništva pao u siromaštvo, oslanjajući se na doznake iz inostranstva.
-
“Deetnizacija” Privrede: Nažalost, posao i ekonomske prilike često su uslovljeni političkom ili etničkom pripadnošću, a ne sposobnošću, što uništava konkurentnost i podstiče odlazak.
Ukratko, tranzicija u BiH se može opisati kao spora, neefikasna i izuzetno opterećena postratnom političkom strukturom. Glavne muke proizlaze iz korupcije, složene administracije i masovnog egzodusa stanovništva.