Dijabetes melitus (DM) predstavlja kronično, progresivno metaboličko stanje karakterizirano hiperglikemijom, koja je rezultat defekta u sekreciji inzulina, djelovanju inzulina ili oboje. Daleko od puke povišene razine šećera u krvi, dijagnoza DM-a označava prekretnicu u životu pojedinca, zahtijevajući doživotnu samokontrolu, farmakoterapiju i stalnu edukaciju kako bi se spriječile ili ublažile razorne kronične komplikacije.
Etiopatogeneza i Klasifikacija
Ključna razlika leži u tipu bolesti:
-
Dijabetes Melitus Tip 1 (DM1): Karakterizira ga autoimuno razaranje beta-stanica gušterače, što rezultira apsolutnim nedostatkom inzulina. Najčešće se javlja u djetinjstvu i adolescenciji, zahtijevajući egzogenu primjenu inzulina od samog početka.
-
Dijabetes Melitus Tip 2 (DM2): Nastaje kombinacijom inzulinske rezistencije i progresivnog defekta sekrecije inzulina. Povezan je s pretilošću, sjedilačkim načinom života i genetskom predispozicijom, te čini dominantan udio svih slučajeva dijabetesa.
-
Gestacijski Dijabetes (GDM): Hiperglikemija koja se prvi put dijagnosticira tijekom trudnoće.
Patofiziologija Kroničnih Komplikacija
Dugotrajna i nedovoljno regulirana hiperglikemija je primarni pokretač vaskularnih oštećenja koja leže u osnovi kroničnih komplikacija. Povišena glukoza dovodi do neenzimske glikacije proteina (stvaranje krajnjih produkata uznapredovale glikacije – AGEs) i aktivacije drugih metaboličkih putova (put poliola, protein kinaza C), što rezultira:
-
Oštećenjem malih krvnih žila (Mikroangiopatija): Karakteristično za oči, bubrege i živce.
-
Oštećenjem velikih krvnih žila (Makroangiopatija): Ubrzanje ateroskleroze.
Ključne Kronične Komplikacije:
| Komplikacija | Organ/Sustav | Mehanizam i Posljedice |
| Dijabetička Retinopatija | Oči | Mikroaneurizme, krvarenja i proliferacija novih, krhkih krvnih žila (proliferativna faza). Vodeći uzrok sljepoće u radno aktivnoj populaciji. |
| Dijabetička Nefropatija | Bubrezi | Oštećenje glomerularne membrane, postepeni razvoj albuminurije (mikro- pa makroalbuminurija). Vodeći uzrok kronične bubrežne bolesti u terminalnoj fazi koja zahtijeva dijalizu ili transplantaciju. |
| Dijabetička Neuropatija | Živčani sustav | Oštećenje perifernih (gubitak osjeta, bol, trnci – ključno za razvoj dijabetičkog stopala) i autonomnih živaca (poremećaji probave, erektilna disfunkcija, kardiovaskularna disfunkcija). |
| Dijabetičko Stopalo | Donji ekstremiteti | Kombinacija neuropatije (gubitak zaštitnog osjeta) i periferne vaskularne bolesti (slaba cirkulacija) dovodi do ulkusa, infekcija i gangrene, često zahtijevajući amputaciju. |
| Kardiovaskularne Komplikacije | Srce i Krvne žile | Ateroskleroza (makroangiopatija) je značajno ubrzana, povećavajući rizik od infarkta miokarda, moždanog udara i periferne arterijske bolesti. |
Akutne Komplikacije: Stanja Hitnosti
Osim kroničnih, život bolesnika ugrožavaju i akutne komplikacije:
-
Hipoglikemija: Najčešća akutna komplikacija liječenja; pad glukoze ispod $3.9 \text{ mmol/L}$ (za većinu pacijenata). Zahtijeva hitnu intervenciju.
-
Dijabetička Ketoacidoza (DKA): Ozbiljno stanje, češće kod DM1, karakterizirano visokom hiperglikemijom, ketoacidom i dehidracijom.
-
Hiperosmolarno Hiperglikemijsko Stanje (HHS): Teška hiperglikemija s ekstremnom dehidracijom, češće kod starijih bolesnika s DM2.
Terapija i Cjeloživotna Regulacija
Cilj liječenja je postizanje i održavanje optimalne metaboličke kontrole (glikemije, krvnog tlaka i lipida) kako bi se smanjio rizik od komplikacija. Mjere uključuju:
-
Medicinska Nutritivna Terapija (Dijeta): Prilagođen unos ugljikohidrata, masti i proteina.
-
Tjelesna Aktivnost: Ključna za poboljšanje inzulinske osjetljivosti.
-
Farmakoterapija:
-
Inzulin: Neophodan za DM1, često potreban za DM2 (bazalni, bolus, pumpe).
-
Oralni Hipoglikemici: Metformin, sulfonilureja, inhibitori SGLT2, agonisti GLP-1 receptora (često u obliku injekcija) i drugi, koriste se za DM2.
-
-
Samokontrola: Redovito mjerenje glukoze u krvi, praćenje HbA1c, redoviti pregledi očiju, stopala i bubrega.
Dijabetes je cjeloživotna borba, ali uz rigoroznu kontrolu, disciplinu i suradnju s medicinskim timom, pacijenti mogu značajno smanjiti rizik od komplikacija i voditi kvalitetan život.
