Putovanje na Mars, vjekovni san čovječanstva, polako ali sigurno prelazi iz domena naučne fantastike u stvaran i dostižan cilj. Iako je ideja o osvajanju Crvene planete decenijama prisutna u popularnoj kulturi i naučnim krugovima, posljednjih godina svjedočimo konkretnim i ubrzanim koracima koji nas približavaju prvim ljudskim otiscima na Marsovom tlu. Odgovor na pitanje “koliko smo daleko?” je kompleksan i zavisi od niza tehnoloških, finansijskih i ljudskih faktora, ali konsenzus je jasan: prva ljudska misija na Mars mogla bi se dogoditi u narednih 15 do 20 godina.
Trenutno, dvije glavne sile predvode trku ka Marsu: američka svemirska agencija NASA sa svojim partnerima i privatna kompanija SpaceX, na čelu sa Elonom Muskom. Njihovi pristupi se razlikuju, ali oba programa bilježe značajan napredak.
NASA-in postepeni pristup: Mjesec kao odskočna daska
NASA-ina strategija, poznata kao “Moon to Mars” (Od Mjeseca do Marsa), koristi Mjesec kao ključnu stanicu za testiranje tehnologija i sticanje iskustva za duže i kompleksnije misije. Kroz Artemis program, NASA planira uspostaviti održivu ljudsku prisutnost na Mjesecu, uključujući i izgradnju lunarne orbitalne stanice Gateway. Iskustvo stečeno u lunarnom okruženju, od funkcionisanja sistema za održavanje života do zaštite od radijacije i operacija na površini drugog nebeskog tijela, biće neprocjenjivo za buduće misije na Mars.
Ključni elementi NASA-inog programa su moćna raketa Space Launch System (SLS) i letjelica Orion, koja je dizajnirana za dugotrajna putovanja u dubokom svemiru. SLS i Orion su već uspješno obavili svoju prvu probnu misiju bez posade (Artemis I) krajem 2022. godine, dok je prva misija sa ljudskom posadom oko Mjeseca (Artemis II) planirana za naredne godine. NASA-in okvirni plan predviđa slanje ljudske posade na Mars tokom 2030-ih godina.
Finansiranje NASA-inih ambicija za Mars je značajno, sa milijardama dolara koje se godišnje izdvajaju za razvoj SLS-a, Oriona i pratećih sistema. Iako su budžetska ograničenja i političke promjene uvijek prisutni faktori, posvećenost dugoročnom cilju slanja ljudi na Mars ostaje snažna.
SpaceX-ova vizija: Brza kolonizacija uz pomoć Starshipa
Sa druge strane, SpaceX ima znatno agresivniji i ambiciozniji plan. Njihov cilj nije samo posjeta, već i uspostavljanje samoodržive kolonije na Marsu. Centralni dio ovog plana je Starship, potpuno višekratno upotrebljiva raketa i svemirski brod, dizajniran da prevozi do 100 ljudi i velike količine tereta do Marsa.
Razvoj Starshipa napreduje velikom brzinom, sa brojnim probnim letovima koji testiraju različite aspekte lansiranja, leta i slijetanja. Iako su neki od testova rezultirali spektakularnim eksplozijama, svaki je pružio dragocjene podatke i doprinio usavršavanju letjelice. Elon Musk je iznio optimistične, ali i promjenljive, vremenske okvire, sa prvim misijama bez posade koje bi mogle krenuti ka Marsu već krajem ove decenije, dok bi prve ljudske misije mogle uslijediti ubrzo nakon toga.
SpaceX-ov program se finansira kombinacijom privatnih investicija, prihoda od lansiranja satelita (uključujući i sopstvenu Starlink mrežu) i ugovora sa NASA-om. Naime, NASA je odabrala modifikovanu verziju Starshipa kao lunarni lender za Artemis program, što predstavlja značajan finansijski podsticaj i potvrdu tehnologije.
Tehnološki izazovi na putu do Crvene planete
Uprkos velikom napretku, put do Marsa je i dalje popločan značajnim tehnološkim preprekama:
- Pogon: Putovanje do Marsa traje od šest do devet mjeseci sa trenutnom tehnologijom. Razvoj naprednijih pogonskih sistema, poput nuklearno-termalnih ili nuklearno-električnih raketa, mogao bi značajno skratiti vrijeme putovanja, smanjujući izloženost posade radijaciji i drugim rizicima.
- Sistemi za održavanje života: Potrebno je razviti pouzdane i samoodržive sisteme koji će astronautima obezbijediti zrak, vodu i hranu tokom dugog putovanja i boravka na Marsu. Recikliranje resursa biće od ključne važnosti.
- Zaštita od radijacije: Duboki svemir je ispunjen opasnom kosmičkom i solarnom radijacijom. Razvoj efikasnih štitova za letjelice i staništa na Marsu je imperativ za očuvanje zdravlja astronauta.
- Slijetanje na Mars: Marsova atmosfera je znatno rjeđa od Zemljine, što otežava slijetanje teških letjelica. Potrebne su napredne tehnologije za sigurno spuštanje velikih tereta i ljudskih posada.
- Resursi na licu mjesta: Dugoročni boravak na Marsu zavisiće od mogućnosti korištenja lokalnih resursa (In-Situ Resource Utilization – ISRU), poput vodenog leda za proizvodnju vode za piće, zraka za disanje i raketnog goriva. NASA-in rover Perseverance je već uspješno demonstrirao tehnologiju za proizvodnju kisika iz Marsove atmosfere (eksperiment MOXIE).
Ljudski faktor: Fizički i psihološki izazovi
Pored tehnoloških, tu su i ogromni fizički i psihološki izazovi za astronaute:
- Fiziološki efekti: Dugotrajan boravak u bestežinskom stanju uzrokuje gubitak koštane i mišićne mase, promjene u kardiovaskularnom sistemu i probleme sa vidom. Iako se na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) sprovode istraživanja i razvijaju protumjere, misija na Mars će predstavljati daleko veći izazov.
- Psihološki stres: Izolacija, skučen prostor, konstantan pritisak i odvojenost od Zemlje predstavljaju ogroman psihološki teret. Odabir i obuka posade, kao i sistemi za psihološku podršku, biće od presudne važnosti za uspjeh misije.
Zaključak: Realna mogućnost na horizontu
Ideja o putovanju na Mars je prešla dug put od teorijskih koncepata do konkretnih planova i razvoja hardvera. Iako nas od prvih koraka na Crvenoj planeti dijeli još mnogo posla, testiranja i rješavanja kompleksnih problema, smjer je jasan. Uz kontinuirani napredak NASA-e, SpaceX-a i drugih međunarodnih partnera, realno je očekivati da će prva generacija Marsovih istraživača krenuti na svoje historijsko putovanje u narednih deceniju i po do dvije. To putovanje neće biti samo tehnološko dostignuće, već i ispunjenje vjekovne ljudske težnje za istraživanjem nepoznatog i širenjem granica našeg prisustva u svemiru.
