U julu 1982. godine, nebo iznad Los Angelesa postalo je pozornica jednog od najneobičnijih ljudskih snova. Nije to bio let aviona, ni rakete, ni padobranca. Bio je to let obične vrtne stolice, na koju je bilo svezano 45 velikih meteoroloških balona punjenih helijem. A na toj stolici sjedio je, Larry Walters.
Larry nije bio pilot. Nije imao dozvolu, ni iskustvo, ni podršku ikoga osim nekoliko prijatelja koji su mislili da se šali. Bio je 33-godišnji vozač kamiona, tih i jednostavan čovjek, ali s djetinjim snom koji ga nikada nije napustio. Odrastao je pored aerodroma i godinama gledao kako avioni nestaju u plavetnilu. Kad mu je zbog lošeg vida odbijena prijava u vojnu avijaciju, taj san nije nestao, samo je promijenio oblik.
„Jednog dana ću i ja letjeti. Na svoj način“, govorio bi djevojci Carol dok bi gledao u nebo.
I tog dana, 2. jula 1982. Larry je sjeo u svoju stolicu, privezao balone, uzeo radio, sendviče i pištolj za zrak. Planirao je da se podigne do tridesetak metara visine, uživa u pogledu i zatim probuši nekoliko balona da se polahko spusti. Ali nebo ima svoje planove.
Kada su prijatelji prerezali konopac, Larry nije poletio, on je pohrlio u visine. Stolica se u trenu vinula gotovo pet kilometara iznad tla, među rute putničkih aviona. Na toj visini, gdje se zrak stanjuje, a oblaci postaju more bijeline, Larry je sjedio mirno, pio sok i javljao se kontroli leta preko radija:
„Ovdje Lawnchair Larry. Mislim da sam se malo previše podigao.“
Piloti su prijavljivali „čovjeka u stolici s balonima“. Televizije su ubrzo prekinule program, vijest se širila svijetom.
Let je trajao više od dva sata. Kada je pokušao probušiti nekoliko balona da započne spuštanje, ispustio je pištolj. Nekontrolisano je plutao dok se nije približio Long Beachu, gdje su se baloni zapleli u električne kablove i izazvali nestanak struje u čitavom kvartu. Srećom, Larry je ostao živ.
Kad su ga vatrogasci spustili, novinari su navalili s pitanjima. Jedan ga je pitao zašto je to učinio. Larry se nasmijao i odgovorio:
„Jer nisam mogao ostati na zemlji.“
Taj odgovor postao je legendaran.
Iako su ga kasnije kaznili zbog „neovlaštenog letenja“, Larry je postao simbol hrabrosti i ludosti u istom dahu. Njegova priča obišla je svijet, a on je postao poznat kao „Lawnchair Larry“, čovjek koji je dokazao da ponekad i obična stolica može postati letjelica, ako je san dovoljno jak.
Kasnije je rekao:
„Ne žalim ni zbog čega. Barem sam pokušao.“
I zaista, njegova priča ostala je podsjetnik da se ponekad najveći let ne mjeri visinom, nego odlukom da se odvojiš od tla.
Jer neki ljudi samo sanjaju da lete. A Larry Walters, on je to stvarno učinio.
Preuzimanje ovog teksta podrazumjeva da se navede izvor kao i da postavite url vezu prema ovom članku.
